Udala sam se prije 2 mjeseca u ulici gdje sad živim ima jedan stariji čovjek koji živi sam. Moj muž kaže da ga je žena ostavila i odvela sa sobom i djecu nekada prije 15 godina i od tada on živi sam u svom svijetu.

Udala sam se prije 2 mjeseca u ulici gdje sad živim ima jedan stariji čovjek koji živi sam. Moj muž kaže da ga je žena ostavila i odvela sa sobom i djecu nekada prije 15 godina i od tada on živi sam u svom svijetu. Zovu ga ČUDAK, ni sa kim ne priča i svi…

“Imam odraslog sina i ćerku. Muž i ja smo im u svemu pomagali, od učenja do kupovine kuće i čuvanja njihove djece. Danas živim sama, muž mi je umro prije nekoliko godina.

Kakav odnos imate sa svojim roditeljima? Da li im pomažete i koliko? O ovom pitanju počeli smo da razmišljamo nakon što smo pronašli poražavajuću ispovijest jedne penzionerke, majke dvoje djece dobrostojećeg finansijskog stanja… “Imam odraslog sina i ćerku. Muž i ja smo im u svemu pomagali, od učenja do kupovine kuće i čuvanja njihove djece.…

namo koliko majka uloži truda i napora da odgoji svoje dijete, i zbog toga se nikada ne žali. Dođe vrijeme i oženi ili uda dijete svoje, srećna i zadvoljna. Međutim, dešava se da nevjesta ili zet ne budu zadoovoljni njenim mukotrpnim radom, u ovom slučaju nevjesta nije mogla dagleda majku svog muža, ženu koja ga je odhranila.

Znamo koliko majka uloži truda i napora da odgoji svoje dijete, i zbog toga se nikada ne žali. Dođe vrijeme i oženi ili uda dijete svoje, srećna i zadvoljna. Međutim, dešava se da nevjesta ili zet ne budu zadoovoljni njenim mukotrpnim radom, u ovom slučaju nevjesta nije mogla dagleda majku svog muža, ženu koja ga…

Ulazim u porodilište… Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…

Priča zbog koje će vam poteći suze… Ulazim u porodilište… Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se… Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.” “Kako se zoveš”, pitam i prilazim…

“Kamiondžija sam. Svaki put kada vozim turu prema Mađarskoj, prolazim kraj jedne kuće u kojoj stanuje dječak koji ima Daunov sindrom. On često stoji na terasi kuće, i maše ka vozilima. Svaki put kada ga vidim pritisnem trubu.

“Kamiondžija sam. Svaki put kada vozim turu prema Mađarskoj, prolazim kraj jedne kuće u kojoj stanuje dječak koji ima Daunov sindrom. On često stoji na terasi kuće, i maše ka vozilima. Svaki put kada ga vidim pritisnem trubu. Mali se tada smije, skače od sreće i maše rukama… Jedan dan odlučim da ga iznenadim, kupim…